Dan u Hrvatskoj škola
Zvonilo je označilo kraj još jednog dana u Hrvatskoj gimnaziji. Profesor Ivan je jedva čekao otići, ali je znao da se mora suočiti s kolegama i nekim neobuzdanim studentima koji su mu stvarali probleme.
Ivan je bio mlad profesor, pun entuzijazma i strasti za podučavanje. Nedavno se pridružio škola, nadajući se da će promijeniti živote svojih učenika. Međutim, stvari nisu išle kako je planirano. Ravnatelj škole, g. Vinko, bio je autoritarna figura koja je očekivala da se svi njegovi profesori pokore njegovim hirovima.
Ivan je odbio igrati s njim. Vjerovao je u zalaganje za ono u što je vjerovao, čak i ako je to značilo ići protiv ravnatelja škole. Time je zaradio gnjev gospodina Vinka i njegovih ulizica. Pobrinuli su se da Ivana stalno potkopavaju, da se svaki njegov potez propituje i svaka njegova greška uveličava.
Da stvar bude gora, situaciju su iskoristili neki od Ivanovih učenika. Oni su bili gnjavatori, stalno su ometali nastavu i otežavali Ivanu nastavu. Znali su da Ivana ne podržava ravnatelj i to su iskoristili u svoju korist.
Ivan je pokušao urazumiti svoje kolege, no oni su se previše bojali zauzeti stav. Pokušao je disciplinirati nestašne učenike, ali oni su bili previše tvrdoglavi da bi slušali. Osjećao se kao da vodi izgubljenu bitku.
Jednog dana Ivan je zaključio da mu je dosta. Sjeo je i počeo pisati roman, inspiriran svojim iskustvima iz škole. Roman se zvao “Buntovnici hrvatske gimnazije” i bio je fikcionalizirani prikaz događaja koji su se zbili u školi.
Roman je za Ivana bio katarzično iskustvo. U to je unio dušu i srce, opisujući neugodnosti i drame koje je proživio u školi. Stvorio je likove koji su se temeljili na njegovim kolegama i studentima, dajući im nova imena i osobnosti.
Kako je napisao, Ivan je shvatio da nije sam. Bilo je i drugih koji su se suočavali sa sličnim izazovima u školi. I njih su ravnatelj i njegovi ulizice ušutkali i tlačili. Ivanov roman postao je glas za sve one koji su bili ušutkani.
Roman je objavljen i odmah je postao hit. Učenici koji su Ivanu zadali toliko problema bili su šokirani kada su vidjeli da su prikazani u tako negativnom svjetlu. Kolege koji su se oglušili na Ivanove molbe za pomoć bilo je posramljeno što su sebe prikazivali kao beskičmenjake i kukavice.
Gospodin Vinko je bio bijesan. Tražio je smjenu Ivana, ali je negodovanje u javnosti bilo prejako. Ivanov roman pogodio je mnoge ljude i oni su se okupili oko njega. Ravnatelj je na kraju bio prisiljen podnijeti ostavku, a u Hrvatskoj gimnaziji počelo je novo doba.
Ivan je nastavio predavati, ali sada je sve bilo drugačije. Imao je podršku svojih kolega i studenata i znao je da može nešto promijeniti. Njegov mu je roman dao hrabrosti da se zauzme za ono u što je vjerovao i više se nije bojao ravnatelja i njegovih ulizica.
“Buntovnici hrvatske visoke” postali su klasik koji su čitale generacije učenika i profesora. Bio je to dokaz snage književnosti i hrabrosti onih koji se usude progovoriti protiv nepravde.
